Donald Tramp, američki predsjednik koji se u januaru trijumfalno vratio u Bijelu kuću s obećanjem da će biti „mirotvorac“, sada se našao usred jedne od najopasnijih eskalacija na Bliskom istoku u posljednjoj deceniji. Umjesto mira, regija se nalazi na samoj ivici rata, a Sjedinjene Američke Države su, voljno ili ne, aktivni učesnik tog sukoba.
U obraćanju naciji iz Bijele kuće, koje je uslijedilo nešto više od dva sata nakon što je na društvenim mrežama najavio da su američke snage izvele udare na tri iranska nuklearna postrojenja, Tramp je izjavio kako je operacija bila “spektakularan uspjeh”, prenosi Jutarnji.hr.
“Vjerujem da smo otvorili vrata trajnijem miru, miru u kojem Iran više nikada neće moći postati nuklearna sila“,” poručio je Tramp s govornice, okružen potpredsjednikom Džej Di Vensom, državnim sekretarom Markom Rubiom i ministrom odbrane Pitom Hegsetom.
“Dvije sedmice” postala “dva dana”
Samo nekoliko dana prije napada, Tramp je Iranu dao dvonedjeljni ultimatum da bezuslovno prekine svoj nuklearni program. No to se ubrzo pokazalo kao prazna prijetnja – ili možda kao namjerna obmana. Umjesto 14 dana, Tramp je djelovao nakon svega 48 sati.
Je li dvonedjeljni rok bio blef kako bi Irance uljuljkao u lažan osjećaj sigurnosti? Ili su tajni pregovori koje je vodio Trampov specijalni izaslanik za mir Stiv Vitkof – jednostavno propali?
Za sada, odgovori iz Bijele kuće su nejasni. Trump je u svojim objavama na društvenim mrežama i u govoru ponudio mogućnost za mir, no mnogi to doživljavaju više kao političku retoriku nego stvarnu ponudu, prenosi BBC.
Rascjep unutar Trampove baze
U Vašingtonu se već osjete prve posljedice. Kritike ne dolaze samo od Demokrata, nego i iz redova Trampove vlastite “America First” baze. Među njima je i potpredsjednik Vans, koji se posljednjih sedmica trudio da predstavi Trampa kao i dalje neintervencionističkog lidera.
Upravo zbog toga mnoge je iznenadilo što je Tramp u ovom važnom govoru bio okružen upravo najbližim saradnicima. Bila je to očita poruka jedinstva unutar administracije, možda i pokušaj da se spriječi politički raskol unutar vlastitih redova.
Ako je napad bio jednokratan, Tramp bi još mogao “izgladiti” unutrašnje podjele. No ako SAD uđe u otvoreni sukob s Iranom, moglo bi doći do ozbiljnih lomova unutar predsjednikove baze, pa čak i pobune.
Mirotvorac koji kreće u rat?
Za predsjednika koji je tokom prve predsjedničke kampanje neprestano ponavljao kako nije pokrenuo nijedan novi rat, subotnji udari predstavljaju nagli i dramatičan zaokret. I dok je prošle godine na skupovima kritikovao bivše lidere koji su uvlačili Ameriku u beskonačne ratove, sada se čini da je i sam zakoračio istim putem.
Tramp je napravio potez. Gdje će ga odvesti – više nije samo njegova odluka.
