Crna Gora planira dalji razvoj turizma kroz prostorni plan do 2040. godine, sa fokusom na nove turističke zone i bolju infrastrukturnu povezanost. Ipak, ključni izazov ostaje kako postići održiv rast bez dodatne devastacije prostora i obale.
Turizam ostaje jedan od ključnih stubova ekonomskog razvoja Crne Gore, a Nacrt Prostornog plana do 2040. godine potvrđuje da će ova djelatnost i dalje imati centralno mjesto u državnoj strategiji. Dokument predviđa definisanje i unapređenje više razvojnih turističkih zona, s ciljem ravnomjernijeg prostornog rasporeda investicija, rasterećenja najopterećenijih dijelova obale i otvaranja potencijala zaleđa i sjevera.
Tri glavne turističke razvojne zone u Primorskom regionu su: Boka Kotorska (Herceg Novi, Kotor, Tivat), Budvansko-petrovačka rivijera i Barsko-ulcinjski dio obale. Ove zone su već sada nosioci najveće koncentracije turističke ponude, ali i najvećeg pritiska na prostor, infrastrukturu i životnu sredinu. Zbog toga se u planu insistira na poštovanju limita nosivog kapaciteta prostora, posebno u pogledu gustine izgradnje, obezbjeđenja javnih sadržaja i očuvanja prirodnog i kulturnog identiteta.
Plan takođe predviđa aktivaciju potencijala u zaleđu i sjevernom dijelu zemlje kroz razvoj eko, ruralnog, zdravstvenog i kulturnog turizma. U fokusu su oblasti kao što su Durmitor, Bjelasica, Komovi, Prokletije, kao i zone oko Skadarskog jezera i planinskih sela. Intencija je da se turizam u ovim djelovima razvija u skladu sa principima održivosti, koristeći male smještajne kapacitete, lokalne resurse i postojeće prirodne i kulturne atrakcije.
Jedan od ključnih principa koje plan ističe jeste diferencijacija pristupa razvoju – nije svuda moguće (niti poželjno) graditi velike turističke komplekse. Umjesto toga, prednost se daje integraciji turizma sa lokalnom zajednicom, razvoju tematskih ruta, aktivnom turizmu i zelenoj infrastrukturi. Poseban akcenat stavljen je na revitalizaciju napuštenih ruralnih područja kroz turističke projekte koji podstiču samozapošljavanje i produžetak turističke sezone.
U oblasti prostorne regulacije, plan insistira na tome da nova turistička izgradnja mora poštovati prirodne karakteristike terena – nagib, vodotokove, seizmički rizik – i izbjegavati lokacije koje su ekološki osjetljive ili infrastrukturno nepodobne. Prioritet treba dati tzv. “brownfield” lokacijama – već korišćenim ili djelimično urbanizovanim prostorima – a ne novim zahvatima na netaknutim područjima.
Međutim, jedan od problema na koji se plan osvrće jeste i prethodna praksa prenamjene zemljišta, gdje su kroz lokalne planove često otvarane nove građevinske zone bez odgovarajuće analize potrebe i kapaciteta. Time se stvarao višak planiranih površina koji nije pratio realnu potražnju, već je podsticao špekulaciju i prekomjernu gradnju – posebno u primorskim opštinama.
U cilju prevencije sličnih pojava u budućnosti, Prostorni plan predviđa pojačan nadzor nad prostornim planiranjem na lokalnom nivou, jasnije kriterijume za planiranje novih turističkih zona, kao i obavezu utvrđivanja stvarne potrebe za izgradnjom prije donošenja planskih dokumenata. Uvođenje kriterijuma održivosti i otpornosti postaje obavezan standard, posebno u kontekstu klimatskih promjena i sve većih pritisaka na obalni pojas.
U konačnici, turizam ostaje razvojna šansa Crne Gore, ali samo pod uslovom da se vodi promišljeno, planski i uz svijest da prostor nije neograničen. Prostorni plan do 2040. godine donosi niz pozitivnih smjernica u tom pravcu – ali njihova primjena u praksi biće odlučujuća u borbi između razvoja i devastacije.
